Sudija Višeg suda Suzana Mugoša u presudi, čije djelove objavljuje „Dan”, navela je da je sud prilikom odlučivanja kao dokaze cijenio listinge, svjedočenje o putovanjima, a gotovo cijela presuda bazirana je na iskazu svjedoka saradnika Saše Sinđelića, kojeg Hrvatska potražuje zbog ubistva u toj zemlji. Mugoša je u presudi navela da je optuženi Milan Knežević izjavio da ne priznaje sud ni montiranu političku optužnicu u zarobljenoj Crnoj Gori i da priznaje jedino sud njegovog naroda. Po njemu jasna je namjera Specijalnog tužilaštva (ST) da, kao krajnji cilj, u ovom montiranom sudskom procesu protiv čitavog srpskog naroda zabrani djelovanje i rad najjačeg opozicionog saveza zato što svojim ustavnim djelovanjem ukazuje na pogubnost politike aktuelnog režima. Knežević je podsjetio da se na optuženičkoj klupi nalaze samo Srbi, pa je očigledna namjera da se predstave kao antidržavni element i strano tijelo u postreferendumskoj CG, koje u ovom farsičnom procesu treba odstraniti, osuditi i zauvijek žigosati, kao što su nekada žigosani Jevreji, da se radi o lovu na Srbe koji su na referendumu zaokružili „ne”, odnosno glasali protiv učlanjenja Crne Gore u NATO, koji su protiv priznanja lažne države Kosovo i Metohija, te da se radi o postupku koji ima duboku ideološku ravan.

Andrija Mandić u odbrani je kazao da smatra da su ovom operacijom upravljali Milo Đukanović, Stanko Subotić i Beba Popović te da će se cijela stvar raspetljati, otvoriti na najbolji mogući način jer će istina u konačnom pobijediti. Mandić ne dozvoljava i ne prihvata da bude ponižen, a optužnicom je ponižen da je šef voznog parka i ekonom u kriminalnoj organizaciji da bi na protivzakonit način došao na vlast. Navodi da je sve upakovano i da se napravila predstava o lažnom državnom udaru i o terorističkoj organizaciji koja je za posledicu imala da se, između ostalog, Crna Gora na prevaran način bez referenduma uvrsti u NATO. Ono što je za njega bitno i važno jeste da su Nova srpska demokratija i DF planirali prevrat u Crnoj Gori oni bi ga i izveli, i niko ih ne bi zaustavio, ali ga nijesu planirali.

Nakon detaljne analize odbrana svih optuženih, sudija Mugoša je, kako se navodi, radi utvrđenja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja te utvrđivanja materijalne istine u dokaznom postupku provela veliki broj dokaza, među kojima je i iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića. Svjedok je na više od 40 strana presude elaborirao. Sud je na kraju njegov iskaz cijenio kao tačan i istinit, odnosno da je naveo sve činjenice koje su mu poznate za navedene događaje, i da u tom dijelu nije ništa prećutao.

– To je bila i njegova obaveza kao svjedoka saradnika i sud je na zapisniku konstatovao da je svjedok saradnik ispunio sve svoje obaveze. Sud je iskazu svjedoka saradnika Saše Sinđelića poklonio vjeru, budući da je u svim djelovima i segmentima u kojima je mogao biti provjeren i potvrđen, radi čega sud i u onim djelovima u kojima se nije mogla izvršiti potpuna provjera istog, nije imao razloga da sumnja u istinitost iskaza, posebno kada su i ti djelovi dovedeni u vezu sa cjelokupnim kontekstom događaja i uvrđenim činjeničnim stanjem, u potpunosti poklapaju sa slijedom svih događaja i sa istima se nalaze u logičkoj i životnoj povezanosti – navela je u presudi sudija Mugoša.

Pored ove načelne ocjene iskaza svjedoka saradnika, sud je, kako se navodi u presudi, ocjenu njegovog iskaza dao kroz cijelo obrazloženje presude, u slučaju kada se bilo koji dokaz i iskaz mogao dovesti u vezu sa onim šta je on govorio.

U odnosu na iskaz Milutina Đukanovića u pogledu bitnih okolnosti za presuđenje sud je njegovo svjedočenje „cijenio kao djelimično istinit, a djelimično neistinit”. Svjedočenje Nebojše Medojevića ocijenjeno je „kao djelimično istinito, a djelimično paušalno, apstraktno, neutemeljeno i u konačnom neistinito”.

Iskaz Slavena Radunovića cijenjen je kao djelimično istinit, a djelimično usmjeren ka pokušaju izbjegavanja krivične odgovornosti optuženih Mandića i Kneževića ili njihovom lakšem položaju u krivičnom postupku.

I iskaz Predraga Bulatovića za sud je djelimično istinit, a djelimično usmjeren ka pokušaju olakšanja krivičnopravnog položaja Mandića i Kneževića.

Objektivni i tačni za sud su bili iskazi svjedoka Gorana Danilovića, Budimira Šegrta i Ticjana Masua.

Kada se radi o Izvještaju o vještačenju sudskog vještaka iz oblasti elektronike, telekomunikacija i vazduhoplovstva Predraga Boljevića od 3. marta 2017, koji je rađen po naredbi ST, sud ga je cijenio kao objektivan, stručan i jasan i kao takav ga prihvatio u pogledu činjenica koje se iz njega utvrđuju, a koje su važne za presuđenje.

Vještačenje po istom vještaku od 23.3.2017, takođe izvršeno po naredbi ST, po stavu suda je stručno i jasno i u potpunosti je prihvaćeno. Vještačenje od 8.2.2019, izvršeno po naredbi suda u toku glavnog pretresa, po stavu suda potvrdilo je iskaz svjedoka saradnika, pa je i ovo vještačenje ocijenjeno kao stručno, jasno i potpuno istinito u pogledu utvrđenih činjenica. Ono je i određeno kako bi se provjerili navodi svjedoka saradnika u odnosu na komunikacije i susrete koje je naveo da je imao na različitim lokacijama u Srbiji.

U odnosu na izvještaj koji je sačinio vještak Marko Lakić, čiji je zadatak bio izuzimanje svih podataka iz dostavljenih telefona.

– Sa početkom formiranja kriminalne organizacije započinju i korespondiraju putovanja optuženih Andrije Mandića i Milana Kneževića u Rusiju – Moskvu. Iz evidencije graničnih prelaza za njih dvojicu sud utvrđuje da su od februara pa nadalje tokom 2016. više puta putovali za Rusiju, što, kako navode, nije bio slučaj 2014. i 2015. godine. Početkom februara 2016. sa njima je putovao Ananije Nikić da bi, kako piše, upravo nakon njihovog prvog zajedničkog putovanja uslijedila „prva radnja vrbovanja nekog lica za pripadnika kriminalne organizacije na teritoriji RS”, koju je vršio upravo Nikić i još jedno lice koje se predstavljalo kao Rus sa specijalnim zadacima, koga je prevozio vozač optuženog Mandića Mihailo Čađenović. Pri čemu su Mandić i Knežević u ovom postupku predstavili Nikića kao prevodioca i ujedno člana Nove srpske demokratije, čiji je predsjednik optuženi Mandić.

Putovanja sama za sebe, da nije drugih okolnosti, naravno da ne bi mogla da se tumače na ovaj način niti su ista inkriminisana, ali kada se ista posmatraju u kontekstu svih okolnosti i dešavanja 2016. godine upućuju na jedini mogući zaključak da su ista bila usmjerena u cilju kriminalne organizacije koja je bila formirana od strane dva državljanina Ruske Federacije, što potvrđuje iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića, koji je više puta na glavnom pretresu pojasnio da su se za određene stvari oko kriminalne organizacije Edi, odnosno Eduard Šišmakov, dogovarao sa liderima DF-a – piše u presudi.

Sud je, kako se navodi, imao u vidu odbrane optuženih Mandića i Kneževića, u kojima su naveli da su na putovanja u Rusiju išli radi zvaničnih posjeta, ali kod utvrđenih činjenica i događaja sud ih je cijenio kao dio konspirativnosti, tajnosti i prikrivanja u postupanju. Jer, i pored tih formalnih posjeta koje optuženi Mandić čak i nije mogao da objasni, ako su uopšte i postojale, isti su po utvrđenju suda, s obzirom na vrijeme koje su provodili u Rusiji na tim putovanjima, dogovarali aktivnosti kriminalne organizacije sa organizatorima iste, budući da su sve radnje koje su preduzimali u okviru kriminalne organizacije činili po uputstvima isključivo organizatora kriminalne oganizacije.

Stoga, kako piše u presudi, navodne posjete optuženih Rusiji tokom prve polovine 2016. godine, po utvrđenju suda, nesporno su dio konspirativnosti pripadnika kriminalne organizacije, da bi se na taj način putovanja predstavila kao zvanične posjete.

Sud se u ovom dijelu poziva i na iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića iz kojeg proizilazi da mu je Šišmakov 27.9.2016, kada je bio u Moskvi i kojom prilikom mu je predočen kriminalni plan za 16.10.2016, kada su održani izbori u Crnoj Gori, saopštio da je on obavio razgovore sa liderima DF-a, da su oni dolazili, da stalno dosađuju, da više neće da ih trpe, da je došlo dotle da mora jednom da se riješi da se ide do kraja i zbog samih sredstava što se daju, iako su oni njima i ranije pomagali. Iz iskaza svjedoka saradnika proizilazi da mu je Edi rekao da su oni već dali ogroman novac za ovu kampanju i za medije da to ovoga puta prođe. Iz ovih navoda, po ocjeni suda, takođe jasno se utvrđuje da je kriminalna organizacija od strane Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova formirana znatno ranije u odnosu na period kada je toj organizaciji pristupio i svjedok saradnik, a što je u potpunoj povezanosti sa putovanjima optuženih Mandića i Kneževića i Ananija Nikića u Moskvu od početka 2016. kao i sa utvrđenim radnjama kriminalne organizacije tokom 2016, zbog čega se ne može izvesti nijedan drugi zaključak osim da su ta putovanja bila u cilju kriminalne organizacije i dogovora oko realizacije plana, a kako je to objasnio svjedok saradnik Saša Sinđelić o onome što mu je prenio optuženi Eduard Šišmakov.

Prestanak putovanja u Rusiju nakon jula 2016. godine Mandića i Kneževića i Ananija Nikića sud je takođe cijenio kao dio konspirativnosti, tajnosti prikrivanja u postupanju pripadnika kriminalne organizacije, a radi stvaranja utiska da ne idu u Rusiju nekoliko mjeseci prije izbora gdje su se nalazili organizatori kriminalne organizacije, što upravo znači da je do ovog perioda sve dogovoreno sa optuženim Mandićem i Kneževićem, pa čak i angažovanje političkog konsultanta za DF, a što je zvanično izvršio optuženi Knežević, što ni sam nije sporio, da bi upravo sledećeg mjeseca organizator kriminalne organizacije, optuženi Šišmakov, dobio pasoš sa lažnim identitetom, a sve u cilju pripremanja puta za Srbiju. Isti ovaj konsultant je na dan izbora ušao u Crnu Goru sa Jozefom Asadom, koji je već bio u Crnoj Gori nekoliko dana, a koji se bavi pružanjem usluga zaštite, evakuacije i ekstrakcije i koji je za potrebe DF-a radio na angažmanu veće firme koja se bavi bezbjednosnim poslovima, što je potvrda dijela kriminalnog plana koji je trebalo da se realizuje uveče 16.10.2016. na protestnom skupu ispred Skupštine.

– Jer da politički konsultant DF-a Afron Šaviv nije znao da se sprema skup u noći izbora na kome je znao da će biti nemira i sukoba, ne bi došlo do angažovanja Jozefa Asada, prema svjedočenju Brajana Skota, koga je Asad takođe kontaktirao vezano za ovaj posao, što je potvrdio Ticijano Masu, dogodilo se u toku avgusta i septembra 2016, što znači da je kriminalni plan tada postojao, zbog čega se radilo na obezbjeđenju ovih planova i traženju veće firme, u kom dijelu su za potrebe DF-a to činili lideri tog saveza, optuženi Mandić i Knežević.

Sa druge strane, organizator kriminalne organizacije Šišmakov je, paralelno sa ovim radnjama, i u drugom pravcu širio kriminalni plan, a sa istim ciljem, pa je u toku postupka utvrđeno da su formiranoj kriminalnoj organizaciji pristupili krajem septembra, početkom i tokom oktobra 2016. Sinđelić, koji je kasnije rješenjem Višeg suda u Podgorici određen za svjedoka saradnika, te ostali okrivljeni.

Širenje kriminalnog plana u ovom pravcu vršeno je preko svjedoka saradnika Sinđelića, a u presudi se detaljno opisuje način na koji je svjedok primio novac, odlazak za Rusiju gdje biva poligrafski testiran. Po povratku iz Moskve Sinđelić obavlja prvi sastanak sa optuženim Bratislavom Dikićem 1.10.2016. g. u Nišu, sa kojim je stupio u kontakt preko fejsbuka i tako dogovorio sastanak na kome mu je predočio šta se sprema.

U odnosu na susrete svjedoka saradnika i optuženog Šišmakova, sud je nesumnjivo utvrdio da su imali susret na Kalemegdanu 19.10.2016. koja činjenica je konstatovana u izvještaju BIA, dok je ostale susrete utvrdio preko baznih stanica.

Putovanja optuženih Mandića i Kneževića kao i njihovog saradnika Ananija Nikića završavaju se zaključno sa 5.10.2016. godine do perioda nakon izbora – piše u presudi.

VJ. DAMJANOVIĆ

---

Sud tumačio govore na svoj način
Govori optuženih Mandića i Kneževića za sud dokazuju da je skup 16.10. bio planiran u cilju realizacije kriminalnog plana.

– Poređenje sa vojskom i pozivanje na hrabrost ne predstavlja uobičajeni politički govor pred neko okupljanje već, naprotiv, pozivanje na okupljanje, pripravnost i poziv da se brani pobjeda za koju su kazali da će biti pokradena – navodi se u presudi.


Za sudiju Mugošu sporan i slogan DF-a „Mi ili On”
Na skupu DF-a održanom 14.10. Milan Knežević, kako piše u presudi, pred 10.000 aktivista kaže: „Tu nepreglednu rijeku DF-a u nedjelju niko ne može da zaustavi, niko ne može da pokoleba”, što prema stavu suda ukazuje na jačinu i snagu koja utiče na hrabrost o kojoj brojnosti skupa je govorio svjedok saradnik.

– Govorio je da nakon 9.30 DF, zajedno sa građanima, objavi da je oslobodio Crnu Goru i da je Đukanović gotov, što je jasno i ukazivanje i akcentovanje na večernje sate i na ključnog političkog protivnika, što je bio jedan od slogana kampanje DF-a „Mi ili On”, misleći na Đukanovića – navodi se u presudi.

Upravo ovaj dio govora, po mišenju suda, nedvosmisleno podržava kriminalni plan da se proglasi pobjeda koju vlast ne bi priznala, da se nasilno uđe u Skupštinu, obračuna sa policijom i nakon određenog vremena proglasi konačna pobjeda.


„Krivi” jer su najavili slavlje izborne pobjede
Prema navodima iz presude, Andrija Mandić na završnoj konvenciji DF-a, 14.10.2016. godine, na samom početku je saopštio da su „ovo veliki izbori”, ukazujući na njihovu važnost, nakon kojih će „Crna Gora da slavi pobjedu”. Prema stavu suda, ovaj govor je direktno stavljanje do znanja da će biti slavlja koje simboliše pobjedu. Mandić u govoru, između ostalog, kaže „haosa neće biti nigdje, haosa će biti jedino 16. naveče u kabinetu premijera Đukanovića”.


Konspiracija i hijerarhijski odnos u organizaciji
– Komunikacija između organizatora Šišmakova i pripadnika kriminalne organizacije, posebno smjer komunikacije, još jednom potvrđuju dio iskaza svjedoka saradnika. On je naveo da je optuženi Šišmakov imao informacije od DF-a uoči izbora preko drugih N.N. pripadnika organizacije, odnosno da je u jednom pravcu širenja kriminalnog plana imao saradnju sa DF-om i dogovore sa njima. Sa druge strane, preko svjedoka saradnika obezbjeđivao ljude za dolazak u Crnu Goru, oružje, opremu i materijalna sredstva za 16.10.2016. godine. Ove radnje ukazuju na konspirativnost kriminalne organizacije i na jasno određene uloge, zadatke sa hijerarhijskim odnosom.







”I iskaz Predraga Bulatovića za sud je djelimično istinit, a djelimično usmjeren ka pokušaju olakšanja krivičnopravnog položaja Mandića i Kneževića